Kanal 6 televizija, jedan od najgledanijih medijskih izvora u Bosni i Hercegovini i šire, s ponosom obilježava svoju desetogodišnju godišnjicu.
Od skromnih početaka kao lokalna televizijska stanica, Kanal 6 je evoluirao u globalnu platformu s bogatim sadržajem koji obuhvata stotine filmova, serija i dokumentaraca.
S preko milion redovnih gledatelja širom sveta, ovaj medij je postao nezaobilazni izvor informacija, edukacije i zabave.
Ali priča o uspjehu ne završava ovdje. Kanal 6 je dio TNT grupacije, koja je nedavno proslavila svoj 26. rođendan i koja danas predstavlja jednu od vodećih medijskih grupacija u BiH i regiji s dosegom od gotovo 5 miliona korisnika.
Ova impresivna medijska grupacija upravlja čitavim portfeljem medijskih izdanja, uključujući 80 različitih medija.
Pored Kanal 6, TNT grupacija ima dva radijska brend TNT Radio i Narodni radio sa mrežom od 7 lokalnih radio stanica u BiH, 75 digitalnim medijima u regiji, i marketing agencijama Milton Media Srbija i Info Adria Hrvatska. S uredima u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, TNT grupacija i Kanal 6 postavljaju standarde u medijskom prostoru.
Kanal 6 televizija - Od lokalnog kanala do globalnog fenomena u okrilju TNT grupacije
Kanal 6 – Srce Bosne
Ponuda Kanal 6 sada je proširena i dodatnim tematskim kanalima: Sevdah TV, koji čuva i promoviše muzičku baštinu; TNT Kids TV, kanal koji je posvećen obrazovanju i zabavi naših najmlađih; i DP televizija, koja je usmjerena na strano tržište.
Pored ovih već uspostavljenih kanala, u skorijem periodu planiraju se još dva inovativna televizijska kanala koji će, bez sumnje, dodatno obogatiti medijsku scenu.Ova desetogodišnja godišnjica je prilika za osvrt, ali i za pogled ka budućnosti. “Deset godina je dug period, ali za nas je to tek početak,” izjavljuje tim Kanal 6 i TNT grupacije.
“S entuzijazmom gledamo ka budućnosti, spremni da i dalje postavljamo standarde u medijskoj industriji.” Hvala što ste dio ove rastuće i izvanredno uspješne medijske priče.
Gordon Dryden, autor knjige Revolucija u učenju kaže, “Ako naučite samo jednu japansku riječ, neka bude ta riječ KAIZEN. KAIZEN metoda je najvažniji koncept japanskog natjecateljskog uspjeha.
Brian Tracy spomenuo ovu metodu na seminaru koji je održao u Beogradu u travnju 2016.
KAIZEN je metoda stalnog usavršavanja. Dolazi od japanske riječi “kai”, što znači promijeniti i riječi “Zen”, što znači poboljšati. Bitni prijevod bio bi promjena na bolje.
Koju provode svi, svaki dan, na svim razinama poduzeća. KAIZEN proizlazi iz najbolje prakse japanskog menadžmenta, a posvećen je poboljšanju produktivnosti, učinkovitosti, kvalitete i općenito poslovne izvrsnosti.
Mala poboljšanja primijenjena na ključne procese generiraju povećanu dobit dok stječu lojalnost kupaca. Svrha ove metode je prevladavanje postavljenih ciljeva poduzeća.
Danas je ova metoda prepoznata u cijelom svijetu kao bitan stup dugoročne konkurentske politike svake uspješne tvrtke.
Što je KAIZEN metoda u menadžmentu?
Principi Kaizen metode
KAIZEN metoda temelji se na sljedećim principima:
Dobri procesi donose dobre rezultate
Pogledajte, analizirajte i sami shvatite trenutnu situaciju
Koristi podatke u govoru, činjenice u upravljanju
Poduzmite mjere za uklanjanje pravih uzroka problema
Jedna od najznačajnijih značajki ove metode je ta veliki rezultati dolaze iz mnogo malih promjena koji se vremenom gomilaju. Međutim, KAIZEN ne treba shvatiti kao male promjene. KAIZEN znači da jesu SVE OD uključeni u proces poboljšanja rada i kvalitete poduzeća.
Iako je većina promjena vjerojatno mala, najveći učinak imaju Kaizen promjene koje provodi više rukovodstvo kao transformacijske promjene ili promjene koje provode timovi koji prožimaju različita područja tvrtke i stvaraju KAIZEN (brzo poboljšanje procesa) događaje.
Uspjeh ove metode temelji se na fenomenu zvanom … ZNANJE!
Što je KAIZEN metoda u menadžmentu?
Tehnika 5S
Tehnika”5S“ predstavlja suštinski koncept ove metode s ciljem poboljšanja učinkovitosti i produktivnosti, pružajući zaposlenicima ugodno organizacijsko i poslovno okruženje.
U suštini, ova tehnika implementira ono što je Japancima jako važno – da poslovni prostor bude čisto i uredno do sve ponovno sortiratako da bude transparentno, urednije, da se izbaci višak i maknite sve smetnje.
Ako je napravljeno standardizirati i da se uspješno provede samodisciplina. Svaki od ovih koraka počinje slovom “s” na japanskom, otuda i naziv 5S.
Ono što je univerzalno kod zaposlenika (i općenito kod svih ljudi) je da se opiru bilo kakvim promjenama, no implementacija ove metode dala je organizacijski napredak u samom startu i povećanje produktivnosti.
Primjena KAIZEN principa posvećuje pozornost detaljima i praktičnom aspektu rada, a rezultati ne izostaju.
Što je KAIZEN metoda u menadžmentu?
Zašto je KAIZEN metoda dobra u praksi?
Jedan dobar odgovor je zato što su troškovi implementacije minimalni. U sadašnjem trenutku dobar odnos poslodavac-zaposlenik čini razliku između šefa i vođe.
Veliki doprinos poboljšanju tog odnosa ima KAIZEN metoda jer uz njenu pomoć postignuća poduzeća rezultat su zajedničkog truda svih zaposlenika.
Tvrtke koje žele imati vodeću poziciju na tržištu neprestano rade na poboljšanju svojih proizvoda ili usluga, smanjenju troškova i, možda najvažnije, motiviranju svih zaposlenika da daju sve od sebe.
Također, s tržišta nestaju tvrtke koje ne ulažu u istraživanje i razvoj. U tom smislu, KAIZEN metoda nam pomaže shvatiti da možda način na koji radimo svoj posao nije najučinkovitiji način koji postoji.
Kaizen metoda nije samo kontinuirano poboljšanje. Također se odnosi na filozofija i način života koji teži poboljšanju.
Kako izgleda, primjerice, jedan dan u japanskoj tvrtki Toyota Motors?
Radnici svakodnevno dolaze s prijedlozima kako poboljšati sve: sebe, svoj posao, kantinu, izgled ureda, način na koji se javljaju na telefon, svoje proizvode…
Predsjednik njihove tvrtke Eiji Toyoda kaže da osim svojim rukama, također koriste i svoj mozak. „Godišnja ponuda naših radnika 1,5 milijuna prijedloga, od kojih je 95 posto praktično iskorišteno.” Zamislite koliko je ideja! A zamislite zadovoljstvo zaposlenika kada njegova ideja pomogne cijeloj tvrtki da bude bolja!
Nedavno sam na internetu pročitao da se ova metoda primjenjuje u našoj tvornici duhana u Senti. Nije ni čudo, kad ga vode Japanci! Pri ulasku u tvornicu nalazi se staklena vitrina i držač s obrascima. Svaki zaposlenik može dati svoj prijedlog, a menadžment jednom tjedno razmatra te metode. Običan radnik puno bolje poznaje proces svog dijela posla od menadžmenta.
Njihov prijedlog je vjerojatno dobar, jer oni točno znaju o čemu govore, ušli su u srž svog dijela posla, puno bolje od uprave. Iako smo po mnogo čemu daleko od Japanaca, uvijek je dobro imati pravi primjer na kojeg se možemo ugledati.
I za kraj, citat.
Masaaki Imai “guru menadžmenta” i osnivač Kaizen instituta, kaže: “Poruka Kaizen strategije je da niti jedan dan ne bi trebao proći bez nekog poboljšanja bilo gdje u tvrtki.“
Ova se poruka može primijeniti na bilo koji segment našeg života. Jer ako ne napredujemo, onda sigurno nazadujemo.
Novinarstvo jedno je od najstarijih zanimanja, a osnovna mu je funkcija informirati javnost o važnim društvenim temama. Stoga novinari nose naslov “vratar” između društva i vlasti.
No, zbog stalnog tehnološkog napretka, ovo zanimanje je s godinama proširilo svoju djelatnost.
tako, diplomirani novinari imaju širok raspon znanja i vještina koje mogu primijeniti u različitim područjima, poput digitalnog marketinga ili odnosa s javnošću.
Ako razmišljate o studiju novinarstva, ali niste sigurni čime se baviti nakon studija, u narednim redovima saznat ćete koja sve zanimanja možete obavljati kao diplomirani novinar.
Diplomirani novinari stječu znanja iz mnogih područja, kao npr novinarska etika, pravosuđe, ekonomija, političke znanosti, osnove marketinga i psihologija.
Osim toga, oni također razvijaju vještine istraživanja, pisanja, intervjuiranja, statističke procjene, uređivanja i analize te kritičkog mišljenja.
Zahvaljujući informacija i sposobnost tumačenja događaja i pojava iz gotovo svih sfera života, novinari najčešće rade kao pisci u tiskanim ili online medijima, npr. najbolji ženski časopis To Sam Ja.
Diplomirani novinari mogu pronaći posao u različitim područjima, uključujući:
Digitalni marketing
U eri digitalnog marketinga diplomanti novinarstva mogu biti vrlo korisni. Posjeduju vještine pisanja, istraživanja i prezentacije potrebne za uspješnu digitalnu kampanju.
Sukladno tome, mogu postati pisci sadržaja ili urednici sadržaja.
Pisac sadržaja ili pisac sadržaja je osoba koja piše tekstovi za potrebe brendova, tvrtki, web stranica i ostalih medija.
Njihov glavni zadatak je kreirati kvalitetan sadržaj koji će privući pozornost ciljane publike, informirati je i uvjeriti u vrijednost ponuđenih proizvoda ili usluga. Osim pisanja, često su uključeni u druge aspekte stvaranja sadržaja, kao što su planiranje, istraživanje i optimizacija pretraživača (SJEO).
Autori sadržaja mogu pisati tekstove za različite vrste medija, ovisno o potrebama klijenata. Najčešće pišu blogovi, članci, opisi proizvoda, vijesti i vodiči koji su relevantni za brend ili industriju u kojoj klijent posluje.
Osim toga, pisci sadržaja mogu pisati i sadržaj za društvene mreže, e-mail kampanje, video skripte i druge vrste društvenih platformi koje zahtijevaju visokokvalitetni tekstualni sadržaj.
Pisci za online medije i novine
Diplomirani novinari mogu raditi kao novinari za online medije ili novine. Oni mogu pisati vijesti, izvještaji, analiza, članci i stupcikoristeći svoje znanje o novinarskoj etici i medijskim zakonima.
Ovisno o tome volite li više raditi na terenu ili za računalom ovisit će između ostalog i vaša specijalizacija.
Reporteri su “oko kamere”, a njihov istraživački rad vezan je uz izlazak na teren – možete birati sportsko novinarstvo, kulturno (izvještavanje o filmskoj industriji, glazbi, umjetnosti i sl.), putopisno, informativno, političko, gospodarsko, posao, i slično.
Raditi na televiziji
Diplomirani novinari mogu raditi kao novinari, voditelji, producenti ili urednici na televiziji. Oni mogu koristiti svoje vještine intervjuiranja, pisanja i prezentacije za stvaranje kvalitetnog programa.
Također, ova profesija uključuje rad na radijuodnosno sudjelovanje u radijskoj programskoj shemi – stvaranje, snimanje i uređivanje informativnog programa, te programa političkog i kulturnog karaktera.
PR stručnjak
Diplomirani novinari mogu raditi kao PR stručnjaci u različitim organizacijama. Mogu koristiti svoje vještine pisanja i komunikacije za promicanje proizvoda, usluga ili ideja.
U današnjem poslovnom svijetu, odnosi s javnošću (PR) postao je iznimno važan alat za održavanje dobrog ugleda tvrtki i organizacija.
Upravljanje odnosima s javnošću uključuje rad na izgradnja i održavanje pozitivnog imidža poduzećastvaranje dobrih odnosa s klijentima, predstavljanje brenda na najbolji način, ali i brzo odgovor u slučaju kriznih situacija.
PR profesionalci su ljudi koji se bave različitim aspektima komunikacije. Njihov posao uključuje razvijanje strategija i taktika odnosa s javnošću, pisanje i distribuciju priopćenja za medije, organiziranje događaja, uspostavljanje i održavanje odnosa s novinarima te odgovaranje na pitanja javnosti.
Osim toga, PR stručnjaci su odgovorni za upravljanje društvenim medijimašto znači da stvaraju sadržaj za društvene mreže, prate reakcije publike i odgovaraju na komentare i poruke koje primaju.
Isplati li se studirati novinarstvo?
Ukratko – Da.
Studij novinarstva može otvoriti mnoge mogućnosti za uspješnu karijeru u raznim područjima. Diplomirani novinari posjeduju širok spektar znanja i vještina koje mogu primijeniti u digitalnom marketingu, pisanju za online medije i novine, radu na televiziji i kao PR stručnjaci.
Statistike pokazuju da su diplomirani novinari vrlo traženi na tržištu rada, no zaposlenje može varirati ovisno o regiji i području.
Nadamo se da je ovaj blog bio koristan, ali i poučan, te da smo vam uspjeli pružiti dovoljno relevantnih informacija koje će vam pomoći da shvatite vrijednost novinarske profesije – Želimo Vam puno sreće u daljnjem razvoju karijere!
Neretko možete videti kako u cilju nekog psihološkog istraživanja ljudi ,,preuzimaju“ makar na kratko nečiji život. Život skitnice, prosjaka ili ipak vlasnika skupocenog automobila…
Kako slučajni prolaznici reaguju na to kada ih zaustavi čovek u prosjačkom odelu moleći za hranu ili novac, a kako kada ih iz automobila zaustavi naizgled dobrostojeći mladić koji pita za neku adresu?
Da li biste i kome pre pomogli? Da li ste svesni tuđih osećanja, sreće ili nesreće dok ih ne osetite na sopstvenoj koži?
Poznato je da je empatija sposobnost da život posmatramo iz perspektive nekog drugog, a sve u cilju razumevanja šta ta druga osoba oseća.
Mnoga psihološka istraživanja polazila su od toga da su ljudi u svojoj suštini egocentrični, ali činjenica da je čovek društveno biće, koje živi, radi i bori se za svoj opstanak u zajednici, menja pogled na mnoge stvari. Takvim životom u zajednici čovek postaje sposoban da saoseća.
U ,,Rečniku psihologije“ Žarka Trebješanina empatija je definisana doslovno kao ,,uosećavanje“, ,,uživljavanje“ u emocionalno stanje, mišljenje i ponašanje drugih ljudi. Međutim, empatija ne označava samo proces uživljavanja u osećanja ljudi, već i drugih osećajnih živih bića.
Još od malih nogu dete je upućeno na to da kroz interakciju i druženje sa vršnjacima postaje spremno da razvija mnoge osobine emocionalne inteligencije, ali i samu empatiju. Roditelji na ličnom primeru, kroz pažnju i brigu o svojim najbližima, mogu pokazati deci šta je to empatija i na taj način će i kod njih razvijati istu vrstu osećanja.
Psiholog Martin Hofman definisao je empatiju kao ,,emotivnu reakciju koja je u većoj meri odgovarajuća za situaciju u kojoj se nalazi druga osoba, nego za sopstvenu“.
Empatija obuhvata osećaje brige prema drugima, koje doživljavamo pri opažanju patnje drugih. Važno je istaći i činjenicu da je empatija jedan od bliskih činilaca i preduslova prihvatanja dece sa smetnjama u razvoju. Ukoliko decu naučite da sarađuju, ne odbacuju i da se igraju i sa svojim drugarima koji imaju poteškoće u razvoju, budite sigurni da ste na dobrom putu da kod svog deteta razvijete empatiju i naučite ga pravim vrednostima.
Empatija kod dece
Deca tek između pete i osme godine života razvijaju doživljaj drugih ljudi u svom okruženju kao zasebnih jedinki koje imaju sopsvetni život, identitet i prošlost. Na osnovu primera iz svakodnevice roditelji mogu uticati na to da dete počne vremenom samostalno da zaključuje o osećanjima drugih.
Bilo to od svojih vršnjaka sa kojima se igraju, ili od junaka iz priča koje im čitaju pred spavanje. Insistiranjem na razgovoru sa svojom decom i na analizi određenih postupaka njihovih vršnjaka ili junaka iz bajki i crtanih filmova, kao i tumačenjem njihovih osećanja, dete će vremenom izrasti u društveno empatično biće koje će lakše razumeti tuđe, ali i svoje emocije.
Da li se čuvate od pokazivanja emocija kako biste se zaštitili?
Koliko puta niste priznali svoju ranjivost kako biste se zaštitili od negativnih uticaja okoline? Potrebno je da prepoznate, priznate i adekvatno ispoljite svoja osećanja kako biste razumeli i delili emocionalno stanje neke druge osobe. Emocionalna inteligencija zahteva da budete empatični ne samo prema drugom, već i prema sebi.
Kako da znamo kada je naša empatija zloupotrebljena?
Samo onaj ko voli i poznaje sebe, može zavoleti i upoznati druge, međutim, sigurno ste se sreli sa ljudima koji su izuzetno negativni, ali su to osobe koje su iz bližeg okruženja i ne možete ih izbeći. To što posedujete sposobnost empatije ne znači da ste prinuđeni da saosećate sa svakim ko je naviknut da na svet gleda iz negativnog ugla.
Ne smete zaboraviti na sebe i svoju perspektivu. Kada zaključite da osećanja drugih počinju da utiču na vas i da crpe vašu energiju, naročito negativna osećanja, logičan sled događaja je da ćete se distancirati od takvih ljudi.
Kako bi funkcionisao svet bez empatije?
Jedan od ključnih elemenata evolucijske promene čoveka kao društvenog bića svakako je razvijanje svesti o drugima. U sastavnom delu ljudskog bića jeste da saoseća, da poseduje mogućnost da sebe zamisli u nekoj drugoj situaciji u kojoj se neko našao.
Bez empatije ne bi postojalo prijateljstvo, a ni ljubav.
Empatija nije samo saznanje i spoznaja o tuđim osećanjima, već sposobnost da ta osećanja i sami osetimo i proživimo. Bez empatije majke ne bi umele na pravi način da brinu o svojoj deci, ne bi znale šta je potrebno novorođenčetu koje kroz plač izražava svoje nezadovoljstvo zbog nečega ili neku potrebu koja nije zadovoljena.
Bez empatije emotivni partneri i prijatelji ne bi marili za međusobna osećanja, pa samim tim ne bi mogli da jedni drugima olakšaju, ulepšaju život i pomognu na adekvatan način, ne bi mogli da funkcionišu zajedno. Jednostavno, bez empatije život čoveka kao društvenog bića više ne bi imao smisla.
Empatija i moralni razvoj
Ljudi su najčešće samo nemi posmatrači kada gledaju drugu osobu koja se nalazi u nekoj vrsti opasnosti ili ima određeni problem. Takav model posmatrača vodi nas do moralne dileme u okviru koje se javlja empatijska uznemirenost.
Ljudi iz iskustva uče da pomaganje drugima dovodi do toga da se dobro osećaju. Shvatamo da pomoć koju pružamo nekome dovodi do pozitivnog osećanja i ličnog zadovoljstva. Empatija doprinosi prosocijalnom ponašanju, a u stanju je čak i da smanji agresivno ponašanje.
Roditelji koji više brinu o svojoj deci i razgovaraju sa njima, pomažu im u rešavanju problema i samim tim imaju otvoreniji odnos sa decom, smanjuju u velikoj meri stepen agresije kod njih i daju im pozitivan primer na koji će se oni ugledati kroz svoje odrastanje i sazrevanje, pa će tako sigurno i oni nastaviti da pomažu drugima.
Vrste empatija
Američki psiholog, Martin Hofman je u svojoj knjizi ,,Empatija i moralni razvoj“ prikazao pet osnovnih načina za iskazivanje empatije:
Mimikrija/imitacija/fidbek
Mimikrija je interesantna zato što se ona nalazi u samoj osnovi empatije, čini njenu suštinu. Naime, jedna osoba će opažati ekspresivnost druge osobe, imitiraće je, pa će mozak izdejstvovati to da posmatrač oseća isto što i osoba koju posmatra. Adam Smit je mimikriju opisao na jednostavan način:
,,Kada vidimo podignutu ruku, usmerenu prema nozi ili ruci druge osobe, prirodno se skupimo i povučemo sopstvenu ruku… Gomila koja posmatra šetača na žici u cirkusnoj predstavi prirodno uvija sopstveno telo na način na koji vidi da cirkuzant to radi”.
Klasično uslovljavanje
Klasično uslovljavanje je važan mehanizam za razvoj empatije u najranijem detinjstvu, a naročito u periodu pre razvoja govora. Američki psihijatar Saliven definiše empatiju kao oblik neverbalne asocijacije i zajedništva između majke i deteta. Kada majka često drži bebu u naručju sa sigurnošću, ljubavlju i osmehom na licu, beba oseća prijatnost i taj doživljaj povezuje sa tim osećanjem. Kasnije, čak i samo majčin osmeh dovešće do toga da se beba prijatno oseća. Ovo direktno fizičko uslovljavanje važi kako za pozitivne, tako i za negativne emocije.
Direktna asocijacija
Direktna asocijacija signala prisutnih u situaciji čoveka kome se dešava neka neprijatnost, a koja podseća posmatrača na sopstveno iskustvo iz prošlosti, rezultiraće pojavom osećanja koja odgovaraju osećanjima žrtve. Jedan od čestih primera direktne asocijacije u psihologiji jeste dečak koji posmatra druga koji se posekao. Pogled na krv, zvuk plača, ali i bilo koji drugi signal, dečaka posmatrača će podsetiti na njegovo lično iskustvo sa posekotinom i izazvaće empatijsku uznemirenost u vidu želje da pomogne povređenom dečaku i da mu se što pre olakša situacija u kojoj se našao. Tek tada će i dečak koji posmatra situaciju moći da smiri svoju uznemirenost.
Posredovana asocijacija
U ovom načinu iskazivanja empatije jezik ima ulogu posrednika. Tada je jezik jedini izvor informacije o uznemirenosti druge osobe. Na primer, ukoliko dobijete pismo u kome vam druga osoba opisuje šta joj se dogodilo i kako se oseća, ta emocionalna uznemirenost, koju vam neko prenosi samo putem jezika, a nije fizički prisutan, može kod vas takođe probuditi empatiju.
Preuzimanje uloga
U ovom slučaju potreban je veliki stepen emocionalne inteligencije i kognitivnih sposobnosti, jer samo na taj način možete staviti sebe na tuđe mesto i zamisliti kako se on ili ona osećaju. Hofman je zaključio da postoje dve vrste preuzimanja uloga. Preuzimanje uloga usmereno na sebe, kada ljudi posmatraju osobu u nevolji i kada mogu zamisliti kako bi se sami osećali u istoj situaciji. I preuzimanje uloga usmereno na druge, kada ljudi saznaju za tuđu nesreću, pa mogu da se direktno usmere na žrtvu i da zamisle kako se ona oseća; na taj način mogu osetiti emocije koje oseća i žrtva.
Kada empatija budi saosećanje, a kada bes?
Empatijskom besu će prethoditi saosećanje. Ukoliko saosećate sa nekim ko doživljava određenu vrstu nepravde i date mu podršku, ohrabrite ga da govori o nepravdi koja ga je zadesila, to može da oslobodi direktan bes koji je ta osoba svojevoljno potisnula.
Često se dešava i da se iz saosećanja ravija empatijski bes koji vodi do agresivnog ponašanja kao načina odbrane žrtve. Postoje dva tipa takvog besa. U prvom tipu žrtva oseća bes prema nekom ko joj je naudio, kada se kod posmatrača javlja saosećanje i empatijski bes zbog situacije u kojoj se žrtva našla.
Drugi tip besa je složeniji.
Tada posmatrač empatiše sa osećanjima žrtve, ali takođe i oseća bes prema zlostavljaču, čak i kada sama žrtva više nije besna, već je samo tužna ili razočarana. Drugi tip besa je upravo onaj koji neretko vodi do agresije.
Empatija i antisocijalni poremećaj ličnosti
Upravo zbog pretpostavljene temeljne uloge u razvoju moralnosti, empatija se opisuje kao ,,moralna emocija”, koja se sastoji od kognitivne i emocionalne komponente.
Kognitivna komponenta empatije odnosi se na sposobnost razumevanja emocija i osećanja drugih ljudi, dok se emocionalna komponenta odnosi na sposobnost deljenja emocionalnih stanja drugih i doživljavanja njihovih osećanja. Deficiti u empatiji podstiču antisocijalno ponašanje, pa često i agresivno ponašanje.
Naime, pojedinci sa nižim nivoom empatije ne mogu da dožive ili da razumeju emocionalne posledice antisocijalnih i agresivnih dela po druge ljude, zbog čega je verovatno da će baš oni biti izvršioci upravo takvih dela. S druge strane, ljudi sa razvijenom empatijom mogu razumeti ili doživeti strah drugih ljudi, njihova negativna emocionalna stanja i tugu kada neko čini neko nemoralno delo.
Krivica zbog nepomaganja?
Ljudi koji uoče da je nekome potrebna pomoć, mogu bez obzira na to da se uzdrže od pomaganja, jer osećaju da je bolje da izbegnu uključenost u neprijatnu situaciju ili strah.
Koji god da je razlog u pitanju, onog trenutka kada dozvole da se nekome nešto loše dešava, a da su to možda mogli da spreče, javlja se osećanje krivice. Svedoci ste mnogih novinskih članaka i televizijskih emisija u kojima se govori o sve većem broju ljudi kojima slučajni prolaznici nisu ukazali pomoć ukoliko im je pozlilo, a sve pod izgovorom da je taj neko možda narkoman ili pijanica, pa je ta osoba preminula jer joj niko nije prišao i pružio pomoć.
Ili nažalost, sve većeg broja tuča od kojih, iz straha za sopstveni život, prolaznici žele samo što pre da se sklone i ostaju nemi posmatrači.
Da li je empatija dobra?
Stara izreka Indijanaca kaže:
,,Prošetaj milju u mokasinama drugog čoveka, pre nego što ga iskritikuješ“.
Jedan od najzanimljivijih samostalnih eksperimenata uradio je engleski književnik Džordž Orvel koji je, želeći da otkrije kakav je život ljudi sa društvene margine, obučen kao beskućnik živeo na ulicama sa skitnicama i prosjacima.
Tako je nastala jedna od njegovih najboljih knjiga ,,Niko i ništa u Parizu i Londonu“ gde je Orvel tek na osnovu sopstvenog iskustva mogao da zaključi i piše o životu ljudi u čijoj koži nikada nije bio, u ovom slučaju ljudi koji žive na ulici. Čak je i razvio prijateljstva sa nekima od njih i to je smatrao najboljim putovanjem u svom životu.
Shvatio je da nas empatija vodi dobrom, čineći nam dobro i čineći nas boljima.
Može se zaključiti da je empatijska moralnost vrlo krhka. Ona može da promoviše prosocijalno ponašanje i smanji upotrebu agresije u kulturama koje se vode principima pravde i brige za druge, ali i može biti uništena demonstracijom moći u vaspitanju, većim vrednovanjem takmičenja nego pomaganja i prenaglašavanjem egoističkih tendencija.
Možda ne bi bilo tako loše kada bi ljudi sposobnost da ,,budu neko drugi“ praktikovali malo češće, kada ne bi imali predrasude i ustaljene moralne šablone po kojima bi delili savete ili kritikovali i osuđivali okolinu. Krenite od svog okruženja i budite pažljivi slušaoci koji će najpre čuti, razumeti, osetiti, pa tek onda dati svoje mišljenje ili sud o nečemu i shodno tome adekvatno pomoći.
Ethernet veze su nekoliko puta brže od većine Wi-Fi mreža i obično imaju djelić kašnjenja. Često se vodi rasprava o tome što odabrati, WiFi ili Ethernet?
WiFi ili Ethernet: Koliko je žičana veza bolja?
Je li Ethernet brži od Wi-Fi-ja?
Da, Ethernet je brži od Wi-Fi-ja. Najbolji Ethernet kabeli koje ćete obično pronaći su Cat6A kabeli — oni su ocijenjeni za brzine prijenosa od 10 gigabita u sekundi (Gbps ili Gb/s), i to će isporučivati vrlo dosljedno.
Wi-Fi 6E, koji je trenutno najbrži službeno dostupan Wi-Fi, može doseći brzine od samo nekoliko gigabita u sekundi. Ethernet veze također su manje podložne smetnjama i imaju manju latenciju čak i od najboljih Wi-Fi mreža. Ako su pouzdanost i brzina prioriteti, Ethernet kabeli se ne mogu nadmašiti.
WiFi ili Ethernet: Koliko je žičana veza bolja?
Koliko je brži Ethernet?
Ethernet je jednostavno brži od Wi-Fi-ja — tu činjenicu ne možete zaobići. Ali razlike u stvarnom svijetu su manje nego što mislite. Wi-Fi je posljednjih godina postao znatno brži, zahvaljujući novim standardima kao što je Wi-Fi 6 (802.11ax), koji nudi maksimalnu brzinu od oko 9,6 gigabita u sekundi.
Iako je ovo maksimalna brzina za dijeljenje svih vaših bežičnih uređaja (i vjerojatno nećete postići te brzine u stvarnom svijetu), Wi-Fi je postao dovoljno dobar da se nosi s većinom naših svakodnevnih zadataka.
S druge strane, žična Ethernet veza teoretski može ponuditi do 10 Gbps, ako imate Cat6A kabel. Točna najveća brzina vašeg Ethernet kabela ovisi o vrsti Ethernet kabela koji koristite. Međutim, čak i Cat5e kabel u uobičajenoj uporabi podržava do 1 Gbps. I, za razliku od Wi-Fi-ja, ta je brzina konstantna.
Iako je ta brzina velika, treba imati na umu da je brzina vaše internetske veze usko grlo za aktivnosti koje uključuju internet. Ako je vaša brzina interneta znatno sporija od bilo koje vrste veze koju koristite, povećanje brzine te veze neće napraviti razliku.
Ethernet će, međutim, utjecati na brzinu između uređaja na vašoj mreži. Na primjer, ako želite što brže prenijeti datoteke između dva računala u kući, Ethernet će biti brži od Wi-Fi-ja. Vaša internetska veza nije uključena u ovo, tako da je do maksimalnih brzina koje hardver vaše lokalne mreže može pružiti.
WiFi ili Ethernet: Koliko je žičana veza bolja?
Kada ima smisla koristiti Ethernet?
Ne želimo se previše opterećivati Wi-Fi-jem. Prilično je brz, super praktičan i savršeno upotrebljiv za većinu onoga što radimo na našim mrežama.
Kao prvo, Wi-Fi je neophodan ako imate mobilne uređaje – nošenje mobilnog telefona spojenog na Ethernet kabel bilo bi užasno.
Također, postoje trenuci kada jednostavno ne možete koristiti Ethernet. Može biti preteško provesti trajni, daljinski kabel do željenog mjesta. Ili vam možda vaš stanodavac ne dopušta da provedete kablove kako želite.
I to je pravi razlog za korištenje Wi-Fi-ja: praktičnost. Ako uređaj treba premjestiti ili jednostavno ne želite na njega spojiti kabel, Wi-Fi je pravo rješenje.
S druge strane, ako imate stolno računalo ili poslužitelj koji se nalazi na jednom mjestu, Ethernet bi mogao biti dobra opcija. Ako želite kvalitetniji streaming (pogotovo ako to radite s medijskog poslužitelja na vašoj mreži) ili ako ste igrač, Ethernet će biti pravi izbor. Pod pretpostavkom da je dovoljno jednostavno povezati uređaje pomoću Ethernet kabela, dobit ćete dosljedniju čvrstu vezu.
Igre su jedan od onih slučajeva u kojima je uvijek bolje koristiti Ethernet ako možete.
WiFi ili Ethernet: Koliko je žičana veza bolja?
WiFi vs. Ethernet za igranje
Igre su – više od većine aktivnosti – iznimno osjetljive na latenciju mreže. Ako igrate online igrice i potrebno vam je da vrijeme odziva bude što je brže moguće, bolja vam je žična Ethernet veza.
Da, postojat će drugi čimbenici kašnjenja duž internetske staze između vašeg uređaja i poslužitelja igre, ali ovo svakako pomaže.
Igrači također imaju tendenciju da budu osjetljivi na vrlo promjenjivu latenciju, što je još jedno područje u kojem Ethernet nadmašuje Wi-Fi za igranje.
Na primjer, ping od 120 milisekundi (ms) nije dobar u igri kao što je Fortnite, ali ping koji brzo varira između 120 ms i 30 ms može biti još gori. Moguće je donekle kompenzirati viši ping od idealnog, ali značajna varijabilnost latencije to onemogućuje.
Ethernet kabeli smanjuju ili uklanjaju fluktuacije latencije zbog vaše lokalne mreže. Međutim, to neće zaustaviti kašnjenje zbog vašeg ISP-a.
