Ako kažemo da pravopis srpskog jezika nije jednostavan i da zahtijeva ozbiljno proučavanje i posvećenost, mnogi će klimnuti glavom i složiti se s tim.
Sadržaj
- 1 Ako kažemo da pravopis srpskog jezika nije jednostavan i da zahtijeva ozbiljno proučavanje i posvećenost, mnogi će klimnuti glavom i složiti se s tim.
- 2 Četiri poznata glagola s negacijom
- 3 Zbunjujući prijedlog s
- 4 Je li, jer jest – vječna sumnja
- 5 Je li rekao ili je rekao
- 6 Pravopisne i jezične nedoumice u vezi s pomoćnim glagolom biti
- 7 U odnosu ili u vezi s tim
- 8 Prijedlog S s apostrofom ili bez njega
- 9 Odjel ili odjel
- 10 Vokativ između zareza
- 11 Preporuka
Pravopisne greške možemo uočiti u svakodnevnoj komunikaciji sa kolegama, saradnicima ili porodicom. No, opravdanje za neznanje ne treba tražiti u tome što nešto nije lako. Poznavanje osnovnih pravopisnih i jezičnih pravila nužno je za svakodnevnu komunikaciju, kako poslovnu tako i privatnu.
Pisanje je odraz ne samo obrazovanja, već i kulture i poštovanja prema sugovorniku, odnosno osobi kojoj pišete ili s kojom se dopisujete. Naravno, dogodi se da i oni najpažljiviji nešto krivo napišu u žurbi ili priznaju da trenutno nemaju vremena za upisivanje malih i velikih slova ili interpunkcijskih znakova.
No, radi se o izvanrednim situacijama u kojima je brzina važnija od pravila i nisu nam sada tema. U ovom tekstu bavit ćemo se najčešćim pravopisnim i jezičnim pogreškama s kojima se susrećemo u poslovnoj komunikaciji, u tekstovima na internetu, a često iu pisanim izdanjima časopisa, novina, pa čak i knjiga. Stoga obratite pozornost na sljedeće retke.
Četiri poznata glagola s negacijom
Samo četiri glagola koji počinju riječju ne u srpskom jeziku pišu se zajedno. To su: neću, ja nisam, nemoj i nemam. Ostale negacije glagola pišu se zasebno. Dakle, ispravno je Ne znam, Ne možeš, ne mogu, nije vrijedno, ne smijem i tako dalje.
Međutim, mnogi su zbunjeni kada je u pitanju riječ ne s imenicama, pridjevima i prilozima. U ovim slučajevima se piše spojeno, pa imamo: nesreća, neznanje, nemirno, neugodno, nedostatno…
Možda je u ovom slučaju najbolje misliti samo na glagole, ne zaboravite da se navedena četiri uvijek pišu zajedno, a svi ostali odvojeno. Ako primijetite da netko uporno griješi u pisanju, podsjetite ga i objasnite mu na lijep način. Dobronamjerni savjeti ne smiju uvrijediti sugovornika.
Zbunjujući prijedlog s
Ovo je jedna od najčešćih pravopisnih pogrešaka. Vjerovali ili ne, pisanje prijedloga s zbunjuje ne samo školarce, nego i odrasle, obrazovane ljude, koji je često pišu spojenu s drugim riječima, jer im se čini da je tako izgovaraju.
Međutim, prijedlog s piše se zasebno. Vječna je dilema treba li pisati sa mnom ili sa mnom ovaj put to treba riješiti. Piše se odvojeno, jer je s prijedlog, a mi je instrumental jednine osobne zamjenice mi.
Uostalom, ako se opet zbunite, sjetite se da je konstrukcija s tobom piše se odvojeno i logično je da se i kod mene tako piše.
Je li, jer jest – vječna sumnja
Prije svega, trebate znati da to nisu iste riječi, niti su iste vrste riječi a vrlo je važno kada i kako ih koristite.
Jer je uzročni veznik značenje jer/jer. Ako nekome postavite pitanje: – Zato što ste stigli?z apravo znači: – Zato što ste stigli?” Sjetite se ovoga sljedeći put kada se budete pitali da li ga koristiti jer.
S druge strane, zamislite da kažete ili napišete sljedeću rečenicu: “Osjećam se dobro ako redovito vježbam.” Ovo je također kardinalna pogreška i zahtijeva hitnu korekciju.
Je li je zamjena za upitnu konstrukciju da li ti u razgovornom jeziku i koristi se kada postavljamo pitanje.
I konačno, Je li’ je treće lice jednine prezenta pomoćnog glagola Ja sam i skraćeni oblik riječi li.
Na primjer: “Jesi li dobro?”, “Jesi li dobro?”, „Jesi li dobro?“
Je li rekao ili je rekao
Poznato je da smo skloni pojednostavljivanju i skraćivanju riječi, a to može biti u redu u svakodnevnoj komunikaciji s najbližima. Ipak, trebali bismo znati osnovna pravila i nastojati koristiti ispravne oblike riječi.
Kad je riječ o glagolima čiji infinitiv završava na -thkao što su: reqi, idi, pronađi, i tako dalje, često volimo skraćivati oblike njihovih radnih glagolskih pridjeva. Tako često nailazimo na: reko, iso, naso, mogo itd.
Točno je: rekao, otišao, našao, mogao… Malo je duže i možda teže za izgovoriti, ali ljepše zvuči, priznat ćete.
Pravopisne i jezične nedoumice u vezi s pomoćnim glagolom biti
Riječ koja uzrokuje najčešće pogreške ne samo u pisanju nego i u govoru svakako je pomoćni glagol biti. Ponekad se pogreške događaju nesvjesno, jer mnogi doista nisu upoznati s osnovnim pravilima korištenja ovog glagola.
Aorist pomoćni glagol biti glasi:
Ja bih; ti bi; on bi; Bismo; ti bi; Oni bi.
Pogreške se najčešće javljaju u upotrebi prvog i drugog lica množine, kada umjesto bismo i hoćeš li stalno koristi bismo ili ti bi. S druge strane, pomoćni glagol se također piše odvojeno, pa često imamo greške poput: Bismo ili ti bi bio.
Postoje i situacije kada govornici ne izgovaraju – h u prvom licu jednine ili ga koriste čak i u drugom licu, pa ponekad možemo čuti i konstrukciju ti bi umjesto ti bi.
U odnosu ili u vezi s tim
Ovo je također jedna od najčešćih pogrešaka u pisanom i govornom jeziku. Riječ je o imenici veza zahtijeva instrumental s prijedlogom s ili s. Na primjer, oni koji jesu u odnosu na nekoga Nikad ne mogu biti o tom nekome.
Stoga je ispravno: poslovno, pitanje, razgovor i tako dalje.
Također, građevinarstvo povezan s nije u duhu jezika pa je bolje koristiti se njime u vezi s.
Prijedlog S s apostrofom ili bez njega
Apostrof se koristi kada je slovo u riječi iz nekog razloga izostavljeno. Međutim, prijedlog s je zasebna riječ, pa je upotreba apostrofa iza nje ozbiljna jezična pogreška.
Dakle, ne pišemo s poštovanjemali isključivo s poštovanjem. Isto je i sa prijedlozima k ili ka.
Odjel ili odjel
Ova pogreška može itekako bosti uši u situacijama kada je ne očekujemo, odnosno kada slušamo odgajatelje kako govore o odjelima umjesto o odjelima.
Jasno je da riječ odjelu nekima zvuči kao varijanta ijekavice, pa griješe u govoru misleći da se služe ekavskim.
Međutim, to je jedino ispravno odjelukao i bolest umjesto bolest.
Vokativ između zareza
Nažalost, odvajanje vokativa zarezima sve se manje sreće u pisanju i to je veliki nedostatak srpskog jezika. Osnovno pravilo upotrebe vokativa u rečenici je odvojeno zarezima no često i u poznatim reklamama ili na jumbo plakatima možemo vidjeti natpise poput: Dobro jutro Srbijo umjesto: Dobro jutro, Srbijo.
Jedna poznata marka alata koristi slogan: Dobro došli majstori! Ovdje uočavamo dvije greške – Dobrodošli piše se odvojeno, a nakon toga treba staviti zarez i tek onda napisati Majstori.
Kako izbjeći pogreške u pisanju važnih tekstova i u komunikaciji? Pitajte, čitajte, angažirajte lektora i tražite savjet kad god vam zatreba.
