Možda mislite da je strah urođen, ali tada ste u krivu.
Strah se javlja oko 9. mjeseca života i to s adaptivnim razlogom.
Tada većina djece već puže, istražuje okolinu. Neka prohoda vrlo brzo. Ovdje se susrećemo sa važnošću straha. Strah nas na neki način štiti – razvija oprez.
S druge strane, ništa nas ne ograničava toliko kao strah.
Postoje racionalni i iracionalni strahovi
Racionalni strahovi su opravdani, temeljeni na stvarnoj opasnosti koja nam prijeti (npr. strah od zmije koja nam se približava), a oni iracionalni nemaju uporište u stvarnosti (npr. strah od leptira).
Iracionalni strahovi uglavnom proizlaze iz iracionalnih uvjerenja.
Intenzivni strahovi koji ograničavaju naše svakodnevno funkcioniranje razvijaju se u fobije. Fobija je snažan strah od određene stvari, mjesta ili situacije.
Osobe koje pate od fobija nastoje pod svaku cijenu izbjeći svaki kontakt s uzrokom straha.
Čak i sama pomisao na dolazak u kontakt s uzrokom fobije čini ih tjeskobnima. Jedna od vrlo čestih fobija je klaustofobija (strah od zatvorenih prostora).
Kao i svaku emociju, emociju straha prate određene fiziološke reakcije.
Kada se bojimo događa se sljedeće:
- brzo dišemo,
- srce brzo kuca,
- imamo suha usta
- znojimo se
- ostajemo ukopani na mjestu
- apetit se smanjuje.
Krvni tlak se također kratkotrajno povećava kako bi krv s potrebnim tvarima u što većoj količini dopremila do onih dijelova tijela koji su nam u tom trenutku potrebni.
Dakle, zbog preraspodjele krvi (prokrvljenost u onim dijelovima koji nisu potrebni u trenutku opasnosti je smanjena, dok je u drugim dijelovima pojačana) usta nam se suše. Istovremeno se usporavaju neki procesi bez kojih u tom kritičnom trenutku možemo kako bismo sačuvali energiju potrebnu za obrambene aktivnosti.
Zbog toga se rad crijeva usporava i osjećamo nelagodu u želucu. Svi mišići su zategnuti kako bi se što prije aktivirali. Ako strah potraje, posljedično se može javiti glavobolja, ali i bol iza prsne kosti jer postoje mišići čija zategnutost dovodi do neugodnog osjećaja.
Patološki ili nerealni strahovi
Nerealni strahovi nazivaju se patološkim i osnova su mnogih bolesti u psihologiji i psihijatriji, ali dominantno anksioznih poremećaja. Generalizirani anksiozni poremećaj karakterizira pojava anksioznosti povezana s najmanje dvije ili više svakodnevnih i uobičajenih situacija.
S druge strane, panični poremećaj karakterizira pojava napadaja panike koji se javljajukao grom iz vedra neba„Dakle, nema objašnjenja. Strah raste i dostiže svoj maksimum za desetak sekundi, traje određeno kratko vrijeme u najizraženijem obliku (koji se mjeri minutama), a potom spontano opada.
Zanimljivo je da iako se s osjećajem straha ne rađamo, on kod male djece iz nepostojećeg straha odjednom može prijeći u iracionalan. Kod djece se ne naziva fobijom jer su premlada da jasno razlikuju stvarnost od fikcije. Zato se djeca često boje Baba Roga, klauna i slično.
Strah nas ograničava da isprobamo mnoge stvari koje bismo željeli isprobati.
Uglavnom je tako strah od neuspjeha i nepoznatog. Osim aktivnosti ili promjena kojima težimo, a ne možemo ih ostvariti zbog navedenih strahova, strah od nepoznatog dovodi i do svojevrsne diskriminacije. To je diskriminacija bolesnih. Mnogi ljudi pokazuju netrpeljivost, primjerice, prema HIV pozitivnoj populaciji upravo zbog straha od nepoznatog, iz neznanja.
Osim ovih strahova, u današnje vrijeme vrlo je čest i strah od bolesti. Što se više propagira stil života koji prati redovite liječničke preglede i brigu o zdravlju, paradoksalno, ljudi se sve više boje bolesti. Najveći problem leži u tome što se bojim bolesti može razviti određeno stanje kojih prije nije bilo ili da bude gore.
Kako bismo se nosili sa strahom koji imamo, potrebno je djelovati u nekoliko koraka:
- Spoznaja o tome čega se zapravo bojimo
- Promjena stava prema strahu
- Prihvaćanje izražavanja straha u cijelosti (što uključuje izlaganje strašnim situacijama, dopuštanje strahu da se pojavi i ostanak u situaciji dok strah ne prođe)
- Usvajanje strategija za suočavanje sa strahom
- Samoprocjena napretka
- Samohvala i nagrada
- Proširenje dokazanih metoda na slične vrste osobnih strahova.
Fobije i drugi anksiozni poremećaji mogu se liječiti lijekovima i psihoterapijom. S druge strane, možemo se riješiti strahova koji ne ulaze u te ozbiljne okvire, a opet nas na neki način opterećuju i onemogućuju nam da ostvarimo određene težnje. Sljedeći put kada vas strah spriječi da nešto pokušate, razmislite… što bih da se ne bojim?
Kao i većina koncepata, strah je polariziran, dakle kreće se na kontinuumu s dva ekstrema.
Neki ljudi imaju malo straha i vole riskirati. Često se bave ekstremnim sportovima i izlažu se vrlo realnim životnim opasnostima. Osim toga, vrlo često postaju takozvani ovisnici o adrenalinu. Vole se nasloniti na izreku sreća prati hrabreali ponekad se treba zapitati je li to hrabrost ili ludost?
Za kraj ipak biram pitanje – što bi učinio da te nije strah?
The post Kako strah može raditi za nas, a ne protiv nas? prvi put se pojavio na Blogovi o obrazovanju u XXI stoljeću -.
samoobrazovanje.rs
