Riječ je o psihičkom poremećaju kod kojeg oboljela osoba čvrsto vjeruje da su joj bliski ljudi zamijenjeni dvojnicima.
Capgrasov sindrom dobio je ime po Josephu Capgrasu, francuskom psihijatru koji ga je prvi opisao sa svojim kolegom Reboul-Lachauom 1923. godine, u početku ga nazivajući “dvostruka iluzija“.
Najčešće se javlja kao dominantan ili jedan od simptoma afektivnog, psihoorganskog ili shizofrenog poremećaja, a život oboljelih od ovog sindroma često se uspoređuje s horor filmovima. Capgrasov sindrom rijedak je poremećaj i teško ga je dijagnosticirati.
Njegova priroda još uvijek nije dovoljno razjašnjena i postoje brojne nedoumice o njegovom podrijetlu i manifestacijama, kao io liječenju. Ipak, zahvaljujući desetljećima iscrpnog istraživanja, znanost je ipak uspjela doći do nekih spoznaja.
Simptomi Capgrasovog sindroma
Capgrasov sindrom predstavlja sadržajni poremećaj mišljenja karakteriziran pogrešnim prepoznavanjem bliskih osoba i tvrdoglavo, čvrsto uvjerenje da se u tijelu bliske osobe krije netko drugi, njegov dvojnik.
U početku se javlja kao uvjerenje da je samo jedna bliska osoba “zamijenjena”, a nakon nekog vremena situacija postaje sve složenija, da bi kasniji tijek bolesti bio karakteriziran pogoršanjem, a bolesnik počinje vjerovati da su su i drugi članovi njezine obitelji, kao i bliski prijatelji. zamijenjeni dvojnicima”.
Kod ovog sindroma simptomi se manifestiraju na razini mišljenja i ponašanja, ali za razliku od većine psiholoških poremećaja, oni se odnose samo na osobu za koju pacijent vjeruje da je “doppelganger”.
U većini slučajeva to je član obitelji, primjerice supružnik ili roditelji. Stoga su simptomi Capgrasovog sindroma frustrirajući i zbunjujući za oboljelog, a istodobno su nejasni i uznemirujući za njegovu obitelj.
Kada se poremećaj pojavi, javljaju se brojni problemi koji ometaju normalno funkcioniranje obitelji. Oboljela osoba često dolazi u sukob s osobama iz svoje bliže okoline, najčešće kada joj pokušavaju reći što je istina, a što nije..
U odnosima s drugim ljudima iz svoje okoline “kapgrasovci” uglavnom nemaju problema.
S vremenom kod osobe koja boluje od Capgrasovog sindroma smetnje i problemi postaju sve složeniji jer iskustvo zamjene identiteta postupno se širi na ostale članove obitelji i sve više ljudi oboljele doživljava kao “dvojnike”.
Poteškoće u odnosima i funkcioniranju, kao i nemogućnost okoline da umiri bolesnika i natjera ga da se suoči sa stvarnošću, jedan su od razloga obraćanja psihijatru.
Na emocionalnoj razini pacijent proživljava snažnu traumu i emocionalnu bol, jer “osobu koja mu je bliska zamijeni potpuni stranac”. Kao rezultat takvog iskustva pojavljuje se cijeli niz negativnih emocija koje teško ih je usmjeriti zbog svog intenziteta i daju sliku paranoidnog poremećaja gdje postoji i rizik od samoubojstva.
Iskustvo zamjene identiteta dragih i važnih osoba kod oboljelih izaziva snažnu uznemirenost i tjeskobu te se zbog takvog stanja često povlače i osamljuju.
Ponekad oboljela osoba postane opsjednuta “oslobođenjem” i ustrajna u traženju prave osobe koju je “dvojnik” oteo, uklonio. Ovo je izvor jakog stresa i ljutnje, što može dovesti do sukoba.
Nekoliko primjera različitih oblika Capgrasovog sindroma
59-godišnjak koji je više godina imao govornu manu i bio je opsjednut osobnom higijenom, s pojačanim nemirom i napetošću svoju je suprugu počeo doživljavati kao “dvojnicu”, kao netko tko samo izgleda kao njegova žena.
Ovo iskustvo dogodilo se jer mu se obratila na “sumnjiv” način. Zbog toga je ovaj pacijent potrošio puno vremena i energije tražeći svoju nestalu suprugu.
Inače, u komunikaciji sa suprugom i okolinom ovaj muškarac nije pokazivao ljutito i agresivno ponašanje. U usporedbi s drugim ljudima, nije imao problema s prepoznavanjem.
Jedna je majka vjerovala da joj je dijete oteto i službe za zaštitu djece zamijenile djetetom koje je bilo “osiromašeno”. Majci je dijagnosticiran Capgrasov sindrom i ni nakon bolničkog liječenja psihofarmakoterapijom nije je bilo moguće uvjeriti u identitet njezina djeteta, koji je inače bio podalje od nje tijekom majčinog liječenja i zbrinut zbog zabrinutosti za njegovu sigurnost.
Zanimljivo je da je kod Kapgrasovog sindroma najčešći poremećaj doživljaj identiteta supružnika ili roditelja, a vrlo je rijetko da poremećaj zahvati i dijete. Ali to se događa, kao što pokazuje ovaj primjer.
Još jedan poznati primjer Capgrasovog sindroma je čovjek koji nije mogao prepoznati svoje roditelje kada ih je sreo licem u lice. Tada je posumnjao da su ih zamijenili dvojnici, dok u situacijama kada s njima razgovara telefonom nije imao problema ni dvojbi oko njihova identiteta.
U ovom slučaju jest utvrđeno je organsko oštećenje u području živčanog sustava vezano uz vizualizaciju i prepoznavanje licadok je sposobnost prepoznavanja slušnih podražaja ostala očuvana.
Uzroci Capgrasovog sindroma
Etiologija Capgrasovog sindroma još je nepoznata. Ne postoje podaci i saznanja koji bi mogli nedvojbeno tvrditi da je neki specifičan čimbenik okidač za pojavu ovog poremećaja.. No, na temelju dosadašnjih istraživanja utvrđeno je da je ključna za razvoj Capgrasovog sindroma neurobiološka osnova.
Prema jednoj teoriji uzrok je oštećenja mozga, najčešće zbog tjelesne ozljede. U svjetlu ove teorije stoji i činjenica da su traumatske lezije mozga dijagnosticirane kod trećine ukupnog broja osoba s Capgrasovim sindromom.
Druga teorija tvrdi da je podrijetlo ovog sindroma isto kao i kod Alzheimerove bolesti i demencije te da su temeljni uzroci isti, jer kod svih ovih bolesti mijenja način na koji osoba percipira svijet oko sebe s opadanjem sposobnosti pamćenja.
Nije pronađena povezanost između spola i ovog poremećaja, ali statistike pokazuju da žene češće pate od Capgrasovog sindroma a u većini slučajeva u kasnijim godinama. Kod mlađe populacije simptomi Kapgrasovog sindroma najčešće se javljaju u sklopu nekih psihijatrijskih bolesti.
Psihijatrijsko istraživanje Kapgrasovog sindroma
U studiji iz 2015. objavljenoj u Journal of Psychiatric Practice navedeno je da smanjena ili minimalna aktivnost štitnjače može pridonijeti pojavi Capgrasovog sindroma.
Hipotireoza povezuje se s nekim psihijatrijskim stanjima, au većini slučajeva s depresijom i oštećenjem kognitivnih regija središnjeg živčanog sustava.
Oko 5-10 posto pacijenata s dijagnosticiranom hipotireozom može doživjeti neki oblik nespecifične psihoze., a do sada je zabilježen određeni (manji) broj slučajeva sa simptomima Capgrasovog sindroma.
Ova studija navodi da je patofiziologija Capgrasovog sindroma još uvijek nejasna, ali da se može pretpostaviti veza između razine hormona štitnjače i ovog sindroma.
Dr. Carol Berman, psihijatrica sa Sveučilišta New York, koja je istraživala ovaj poremećaj, smatra da je Capgrasov sindrom uzrokovan fiziološkim stanjem mozga. Uz pomoć kompjuterske tomografije (CT) utvrđeno je da kod osoba koje boluju od shizofrenije i Kapgrasovog sindroma dolazi do veće aktivnosti u stražnjem dijelu mozga u odnosu na prednji.
Ovo je značajno otkriće, ali unatoč tome, diferencijalna dijagnoza još se ne može postaviti samo klinički. Carol Berman vjeruje da rezultati dobiveni u ispitivanjima ovog sindroma mogu pomoći u procesu liječenja.
Prema njezinim riječima, kada se pravilno dijagnosticira i liječi, ovaj sindrom ima dobru prognozu. Međutim, ona ističe da Danas postoji samo nekoliko specijalista za liječenje Capgrasovog sindroma u cijelom svijetu.
Liječenje Capgrasovog sindroma
Trenutno ne postoji standardni tretman za Kapgrasov sindrom. Potrebno je još puno istraživanja kako bi se bolje razumjela priroda ovog poremećaja i njegovi uzroci, na temelju čega bi se odredio najučinkovitiji tretman za osobe pogođene ovim sindromom.
U nekim slučajevima, liječenje osnovne bolesti može ublažiti ili ukloniti simptome Kapgrasovog sindroma, kao npr kod Alzheimerove bolesti.
U takvoj praksi, kada se Kapgrasov sindrom javlja uz primarnu bolest kao što je Alzheimerova bolest ili uz neki oblik demencije, liječenje može uključivati antipsihotike, tjelovježbu i očuvanje pamćenja, kao i lijekove za očuvanje fizioloških kapaciteta živčanog sustava.
Uglavnom, neki oboljeli nikad se u potpunosti ne oporave, no uz puno razumijevanja i strpljenja obitelji, kao i psihoterapijski tretman, to se može postići ublažavanje tjeskobe i straha, kao glavnih popratnih manifestacija Capgrasov sindrom.
Ponekad se koristi terapija prihvaćanja i pristajanja, odnosno potvrđivanja. U ovoj terapiji fokus je na osobi koja prihvaća pogrešnu identifikaciju dvojnika, a sve u cilju ublažavanja napetosti i tjeskobe kod oboljelog.
Svima koji imaju simptome Capgrasovog sindroma ili se s njima susreću neizravno, preko bliske osobe koja ima bolest, preporučuje se što prije potražiti stručnu pomoć.
PREPORUKE
- Najbolje web stranice za freelancing
- Najprofitabilnije ideje za posao
- Kako napraviti blog besplatno
- Kako se koristi Canva
- Kako se zarađuje od TikToka
