Čak i ako niste među njima, sigurno poznajete takve ljude – dobroćudni su, izgledaju sasvim pristojno, obrazovani su, inteligentni, ali ipak previše skrušeni i nesigurni, zarobljeni u nekom čudnom začaranom krugu u kojem ne mogu na pravi način ostvariti svoje ciljeve iako se čini da za to imaju dovoljno preduvjeta.
Koja je tajna uspješnih ljudi? Jedan od mogućih odgovora je – samopouzdanje. Jer postoje ljudi kojima je naizgled lako – završavaju fakultet kao od šale, briljiraju pred potencijalnim budućim šefovima i s lakoćom šarmiraju (buduće) prijatelje i partnere.
Što je zapravo samopouzdanje?
Sam spoj nam govori da je u pitanju povjerenje u sebe i šire – vjera u sebe i njihove sposobnosti; stanje koje podrazumijeva pozitivno vrednovanje vlastitog bića i osobnosti; svojevrsni “benchmark” koji pokazuje koliko cijenimo ono što jesmo, koliko poštujemo svoje dobre osobine i vrijednosti.
Iako ovim terminom opisujemo trenutačno, “trenutno” stanje pojedinaca, samopouzdanje je na određeni način usmjereno i prema budućnosti – jer uključuje čovjekovu vjeru da će zahvaljujući svojim osobinama, znanju, sposobnostima uspjeti u svojim zacrtanim planovima i željama.
“Samopouzdanje je prvi uvjet za velike pothvate”, rekao je engleski pisac 18. stoljeća Samuel Johnson.
Koliko nam samopouzdanje doista može pomoći u svakodnevnom životu, u ostvarivanju malih i velikih ciljeva?
Zamislimo dvoje ljudi na razgovoru za posao – oboje su odgovorni, vrijedni, obrazovani, inteligentni i potpuno kompetentni za dano zanimanje; jedina razlika između njih je nisko samopouzdanje kod jedne osobe i zdravo, razvijeno samopouzdanje kod druge osobe.
Kako samopouzdanje utječe na osobni uspjeh? S malo ili nimalo samopouzdanja, možda opterećen strepnjom da se neće dovoljno dobro ponašati, prva osoba će vrlo vjerojatno ostaviti dojam nekoga tko nije ni siguran što traži na određenoj poziciji, je li dovoljno kompetentan i da li uopće zaslužuje ponuđeni posao. .
Osoba broj dva, svjesna svojih kvaliteta i sigurna u njih, zablistat će i najvjerojatnije ostaviti dojam odlučnog, sposobnog, komunikativnog, tko zna što hoće i može.
Što mislite – tko će od njih dvoje dobiti novi posao?
I općenito – stupanj povjerenja koje imamo često će biti jedan od ključnih faktora za sliku koju stvaramo o sebi, način na koji se “predstavljamo” svijetu i način na koji nas drugi ljudi vide i ocjenjuju.
I doista, ako ne cijenimo sami sebe i ne vjerujemo u ono što znamo i umijemo – koliko je realno očekivati da nas drugi cijene i vjeruju u nas?
Još, Je li puko samopouzdanje jedini ključ koji otvara vrata uspjeha odnosno je li vjera u sebe dovoljna da kao čarolijom postanemo dobri i uspješni?
Iako je svakako važno, naravno da nije dovoljno – samopouzdanje koje imamo i njegujemo, ili tek pokušavamo razviti, treba biti utemeljeno na realnim osnovama, na stvarnim kvalitetama koje će poduprijeti naše samopouzdanje.
Naravno, jasno je da samopouzdanje često “nikne” i tamo gdje nema pravog korijena, pa tako imamo ljude koji naprosto pucaju od samopouzdanja – koje je zapravo prazno kao mjehur od sapunice.
Razvoj samopouzdanja u djetinjstvu
A cilj je, ili bi barem trebao biti, razviti zdravo samopouzdanje – i po mogućnosti već u djetinjstvu zajedno s drugim pozitivnim osobinama i navikama.
Iako to nije pravilo, jasno je da su šanse da dijete izraste u odraslu osobu koja je sigurna u sebe i vjeruje u svoje sposobnosti veće ako mu se takva “vjerovanja” donesu u djetinjstvu – a roditelji igraju veliku ulogu , ako ne i ključnu, ulogu u tome. Jedan od preduvjeta odgoja samopouzdanog djeteta svakako je stvaranje zdrave obiteljske atmosfere zasnovan na međusobnoj ljubavi, podršci i razumijevanju.
U odnosu na samo dijete, savjetuje se otvorena podrška, davanje pohvala i neka vrsta nagrade ne samo za postignućaali i za uloženi trud, umjesto inzistiranja na kritikama, isticanju grešaka i mana.
Također, dijete treba razviti i svijest da je i neuspjeh sastavni dio života, ali to samo po sebi ne znači da dijete nije dovoljno dobro. Naravno, u svemu tome treba pronaći mjeru, te učiti dijete da razvija osjećaj odgovornosti za svoje postupke, da stvara realnu sliku o sebi, svojim potrebama i mogućnostima.
Na kraju, budući da djeca često usvajaju ono što vide kod svojih roditelja, poželjno je da i sam roditelj radi na sebi i svom samopouzdanju, kako bi bio dobar primjer svojim potomcima.
No, čak i ako roditelj uspije u praksi provesti savjete koji se u teoriji uglavnom čine jednostavnijima nego što je njihova primjena u pitanju, nije zajamčeno da će razina samopouzdanja izgrađena u djetinjstvu ostati na danoj razini ili povećati kroz rast.
Sjećate li se možda kako ste u nižim razredima osnovne škole izašli na pozornicu recitirati pjesmu na školskoj priredbi, a deset-petnaest godina kasnije, pred bilo kakvim javnim nastupom, koljena ti klecaju usta ti se suše i podmukli glas u tvojoj glavi šapuće “Ne mogu ovo“?
Kao da ste negdje usput izgubili dio samopouzdanja koje ste nekoć imali. I upravo u tome leži pomalo paradoksalna priroda samopouzdanja: iako je ono, da tako kažemo, izrazito “obrnuta” osobina – s obzirom na to da je riječ o odnosu određene osobe prema sebi, u životu je vrlo često prvenstveno ne ovisi o nama samima, nego je pod utjecajem raznih vanjskih čimbenika.
Ako smo u djetinjstvu imali sreću odrastati u obitelji koja njeguje naše samopouzdanje, izlazak iz toplog obiteljskog okruženja neminovno nas uvodi u svijet u kojem postoje razne situacije s kojima se ponekad ne možemo nositi, a koje, pogotovo ako su emotivni i osjetljivi, mogu srušiti samopouzdanje kao kulu od karata – problemi, neuspjesi, iznevjerena očekivanja, razočarenja u raznim područjima života podlo nas navode na pesimistična razmišljanja da nam se sve to događa jer nismo dovoljno dobri.
Stav drugih ljudi prema nama također općenito nije bez utjecaja – kao što će nas pohvale i komplimenti učiniti boljim i vrijednijim, tako je i kontakt s kritički nastrojenim osobama, koje uživaju u omalovažavanju i isticanju naših mana i pogrešaka (a u životu odrasle osobe teško je u potpunosti izbjeći takve međuljudske odnose) u manje ili u većoj mjeri sigurno utječu na pad samopouzdanja.
Problem nastaje kada dopustimo da nam padne samopouzdanje potpuno ovisi o situacijama na koje često ne možemo utjecati i od ponašanja i odnosa okoline prema nama, prvenstveno zato što odnos drugih često nije u najboljoj korelaciji s našim pravim vrijednostima – drugim riječima, može vas se podcjenjivati i ne podržavati iako ste zapravo kvalitetan osoba koja ima mnogo opravdanih razloga vjerovati u sebe.
I je li ovakav udar na naše samopouzdanje doista neminovan i neizbježan?
“Nitko vas ne može natjerati da se osjećate inferiorno bez vašeg pristanka“, rekao je slavni njemački pisac Bertolt Brecht –
i vjerojatno je bio sasvim u pravu. Umjesto da dopustimo drugima da izgrade (ili sruše) naše samopouzdanje, mnogo je korisnije skupiti snagu i volju i krenuti u samostalnu gradnju.
Kako i gdje krenuti s povećanjem samopouzdanja?
Iako često pokušavamo prizvati izgubljeno ili oslabljeno samopouzdanje poboljšanjem fizičkog izgleda razvojem mišićne mase, atraktivnom frizurom ili šminkom, jasno je da nam za pravo i trajno samopouzdanje treba nešto jače, što će ostati u nama i kad skinemo puder i nabacimo koji kilogram viška .
Stoga je cilj potražiti izvor samopouzdanja u sebi, pronaći kutak u kojem ćete zalijevati i njegovati svoje samopouzdanje, zaštićeni od loših utjecaja izvana.
“Samopouzdanje dolazi kroz disciplinu i trening“, On je rekao Robert Kayosaki,
američki motivacijski govornik iz područja poduzetništva – no ova se misao očito može primijeniti i na svakodnevni život.
Promatramo li ovaj fenomen kao svojevrsnu vještinu, jasno je da se ona može učiti, vježbati i usavršavati. Sve popularniji NLP programi, koji se temelje na tzv Neurolingvističko programiranje odnosno ideju da, pojednostavljeno rečeno, željom i odgovarajućim “treningom” svatko od nas može “programirati” sebe i svoje ponašanje u određenom smjeru.
Promjenom načina razmišljanja, prepoznavanje važnosti riječi koje koristimo u svakodnevnom govoru i izgradnja pozitivnih navika ova metodologija ima za cilj naučiti pojedinca kako svoj život učiniti uspješnijim – a jedan od koraka ka tome je izgradnja i povećanje samopouzdanja.
Da razvijamo svoje samopouzdanje, u tom smjeru moramo usmjeriti i naše razmišljanje– umjesto lamentiranja nad životnim neuspjesima i osobnim nedostacima, trebamo se više koncentrirati na uspjehe iz prošlosti, na ono u čemu smo dobri i u čemu smo dobri, savjetuju NLP stručnjaci.
Isto tako, u pogledu budućnosti ne treba očekivati neuspjeh i opterećivati se pesimističnim prognozama, već naprotiv – želite uspjeh i razmislite o tome te o uspjehu kao stvarnoj posljedici našeg truda, zalaganja i kvalitete.
Vrlo je poželjno jasno definirati svoje želje i ciljeve, ali i sagledati svoje stvarne sposobnosti i mogućnosti postaviti ciljeve koji su realni i ostvarivi – ako planiramo popeti se na Mount Everest u dva tjedna, a prethodnu smo godinu proveli u fotelji i pred računalom, neuspjeh izazvan krivom procjenom sigurno se neće pozitivno odraziti na naše samopouzdanje.
Stoga moramo znati što želimo, ali i što možemo. A da bismo s vremenom postali samouvjereniji, trebamo naučiti i sami sebe pohvaliti kada postignemo cilj, da se iskreno raduju našim uspjesima ali i ne biti izbirljivi i ne osuđivati sami sebe ako nešto ne postignemo u najsavršenijem mogućem obliku.
Kao što drugi ljudi moraju učiniti nešto da bi zaslužili naše povjerenje, isto vrijedi i za nas same – izgubljenu ili nepostojeću vjeru u sebe moramo (ponovno) steći.
Korisno je zapitati se koje su kvalitete drugih ljudi koje će nas činiti učiniti da im vjerujemo i da se možemo osloniti na njih te raditi na razvijanju tih kvaliteta u sebi.
„Uz želju i odgovarajući „trening“ svatko od nas može „ubrzati“ sebe i svoje ponašanje prema osobnim ili profesionalnim ciljevima.
Savjetuje Iva Pavlović Pušica prvi specijalizovani NLP trener za mlade u Srbiji.
Kao što nećemo vjerovati trgovcu koji nas je više puta prevario ili poznaniku koji nas često laže, ne možemo vjerovati ni sebi ako se ponašamo na sličan način.
Moramo biti pošteni, pošteni i dobri prema sebi; odgovorni za svoje obveze i obećanja koja smo sami sebi dali; spremni razvijati svoje kompetencije u željenim područjima, da ne dođemo u situaciju da sami sebi tražimo samopouzdanje a nemamo temelja na kojem bismo to mogli graditi.
Također, smatra se da čak i način na koji držimo svoje tijelo i krećemo se može utjecati na naše trenutno samopouzdanje, a to uspravno držanje i stav uzdignute glave pomažu nam da ostanemo mirniji i usredotočeniji – što je posebno važno u stresnim situacijama, kada nam je potrebno dodatno samopouzdanje i po potrebi.
Zbog toga je američki psihijatar i psihoterapeut Milton Erickson pacijentima koji su patili od neke vrste depresije dao je naizgled sulud savjet da broje krovne antene i ulične svjetiljke dok hodaju ulicom – a stvarno obavljanje tog zadatka učinilo ih je da se osjećaju bolje i samopouzdanije.
Post Što je samopouzdanje i kako ga povećati? prvi put se pojavio na Blogovi o obrazovanju u XXI stoljeću -.
samoobrazovanje.rs
Preporuka
- Što je aloe vera gel i kako se koristi?
- Kako se određuje starost fosila?
- Dobrobiti meda o kojima se rijetko govori
- Darivanje u poslovnom svijetu: 6 Najboljih ideja za poklone