Znanstveno tumačenje snova – Intervju s Elizabeth Nenin

Intervju vodi: Ana Todorović Radetić

San pokazuje unutarnju istinu i stvarnost pacijenta onakvu kakva uistinu jest: ne onakvu kakvu ja pretpostavljam da jest i ne onakvu kakvu bi pacijent želio da bude, nego onakvu kakva jest.” Carl Gustav Jung, Praktična primjenjivost sna Analiza, 1934

Elizabeta Nenin osoba je širokog teorijskog i pragmatičkog znanja na području snova. Velika je privilegija približiti njezin rad čitateljima naših stranica i ljubiteljima dubinske psihologije.

elizabeth nenin
Elizabeth Nenin

Učenica je dr. Ivana Nastovića kod kojeg je završila edukaciju iz dubinske psihologije i analize snova. Petnaest godina bila je članica iskustvene grupe dr. Nastovića, a nakon završene edukacije stekla je višegodišnje iskustvo u vođenju grupnog i individualnog rada na analizi snova.

Ana: Što vas je zainteresiralo da počnete proučavati znanstveno tumačenje snova?

Elizabeta: Od djetinjstva su me zanimali snovi. Nakon susreta s dr. Nastovićem, ušao sam u čudesni svijet znanstvene analize snova, prvo kroz iskustvo analize vlastitih snova, a kasnije i snova ostalih članova grupe.

Uvijek nam je govorio da je neprotumačen san događaj, a protumačen san iskustvo. Bio sam svjedokom snova koji su sanjača ponekad upozoravali, ponekad podržavali i ohrabrivali, a ponekad odvraćali i nepogrešivom preciznošću komunicirali što se događa u sanjaču i njegovoj okolini, a što sanjač ne primjećuje na razini svijesti.

Ana: Kako je bilo učiti od dr. Ivana Nastovića? Što biste nam zanimljivo rekli o njemu?

Elizabeta: Bio je doktor znanosti, autor najvažnijih knjiga iz područja dubinske psihologije i analize snova te najkompetentniji poznavatelj psihologije snova i njihovog tumačenja na našim prostorima. S druge strane, jednostavan, topao čovjek. Nije nas samo naučio analizi, naučio nas je životu.

Ana: Što naši snovi govore o nama, što nam govore?

Elizabeta: To je najbolje objasnio Jung, rekavši da u svakome od nas živi još netko, netko koga ne poznajemo. Kroz snove nam govori da nas vidi drugačije nego što mi sami sebe vidimo. A, ako se nađemo u bezizlaznoj situaciji, onda nam ta druga osoba može pomoći da iz temelja promijenimo svoj stav, upravo onaj koji nas je doveo u tako tešku situaciju.

Stoga se kod tumačenja sna uvijek treba zapitati koji svjesni stav nesvjesno želi kompenzirati, tj. ispraviti. Dakle, ako osoba sanja da ruča s kraljem, to može ukazivati ​​na njezin osjećaj manje vrijednosti, koji san pokušava nadoknaditi.

Naprotiv, postoje ljudi koji sebe vide boljim nego što jesu, pa je tako jedan sanjar, koji se potpuno poistovjetio sa svojom direktorskom pozicijom, često sanjao da je portir u ustanovi kojoj je na čelu.

Ana: Što zapravo znači trodimenzionalni pristup tumačenju snova?

Elizabeth: Moderna dubinska psihologija otkrila je tri sloja nesvjesnog, pojedinačno (Freud), kolektivno (Jung) i poznato nesvjesno (Sondi). Individualno nesvjesno čine naša osobna, potisnuta iskustva, kolektivno nesvjesno čine arhetipovi zajednički svim ljudima. U snovima poznatog nesvjesnog pojavljuju se naši preci koji genetski još žive u nama. Ti geni nesvjesno utječu na naše najvažnije životne izbore: izbor ljubavnog partnera, prijatelja, zanimanja, a time i na izbor sudbine. Snovi, koji imaju svoje podrijetlo u sva tri sloja nesvjesnog, moraju se razumjeti i tumačiti trodimenzionalnim pristupom. Počinjemo metodom slobodnih asocijacija sanjača na sve elemente sna, dok ne dođemo do elementa na koji sanjač više nema nikakvih asocijacija. To su elementi sna koji dolaze iz kolektivnog nesvjesnog, s kojim sanjač nema osobno iskustvo, a samim time ni asocijacije. Zatim ćemo napraviti pojačanje s istim motivima koji se pojavljuju u bajkama, mitovima ili legendama. Konačno, napravit ćemo analizu predaka, ako se poznati elementi pojavljuju u snu.

Analiza snova ne smije se raditi šablonski, već “otrov uvida uvijek treba davati u malim dozama”. Mlada žena je sanjala vuka, koji je na osobnoj razini bio simbol njenog oca, čije je ime bilo Vuk. Imala je niz negativnih asocijacija na vuka, a one su je dovele do novog uvida u lik svog oca kojeg je uvijek idealizirala. Stoga bi u ovom slučaju bilo pogrešno amplificiranjem otkrivati ​​arhetipsku razinu simbola vuka.

Ana: Koji vam je pristup osobno najzanimljiviji?

Elizabeta: Najčešće se u praksi susrećemo sa snovima koji dolaze iz individualnog nesvjesnog i rasvjetljuju teme koje su bitne za naše svakodnevno funkcioniranje.

Ali ako se nađemo u složenim životnim situacijama, tada naše individualno iskustvo nije dovoljno i snovi nam dolaze s arhetipskom simbolikom. Tada se primjenjuje jungovski pristup. To su ujedno i najzanimljiviji snovi, oni su poput drevnih mitova, u njima susrećemo zmajeve koji čuvaju blago, zmajeve, životinje koje govore. Nekoga je progutala morska neman (Jona i kit, Pinokio) ili su ga poslali u podzemni svijet (mit o Perzefoni). Drugi su bili rastavljeni i ponovno sastavljeni poput Ozirisa ili u bajci Djevojka bez ruku.

Ana: Koja Vam je najdraža knjiga dr. Nastovića?

Elizabeta: “Psihologija snova i njihovo tumačenje” Nastovićevo je kapitalno djelo, enciklopedija znanstvenog tumačenja snova. Ova knjiga ima svoj nastavak pod nazivom “127 protumačenih snova” koji sadrži cjelovito tumačenje 127 autentičnih snova članova naših iskustvenih grupa.

Ana: Možete li s nama podijeliti iskustvo, san koji je vrlo impresivan?

Elizabeta: Nedavno sam čuo izuzetno dojmljiv san u grupi. Snevac se vraćao autom s dugog puta, bila je noć, a u jednom trenutku je zaspao za volanom. Zatim je sanjao oca kako ga glasno doziva. Probudio se iz sna i vidio da je u automobilu koji je već skretao u suprotni trak autoceste.

Ana: Što nam možete reći o lucidnim snovima?

U snu postajemo svjesni da sanjamo i dolazi do udvostručenja, kao da postoje dvije razine svijesti – san i sposobnost razmišljanja o tom snu. To može biti privlačno jer dopušta sanjaču da promijeni tijek sna i učini nešto što je moguće samo u snovima.

Ipak, nije preporučljivo ni na koji način utjecati na snove. Snovi su izraz nesvjesnog, a nesvjesno je spontano i prirodno za razliku od svijesti koja je na neki način trenirana, školovana počevši od roditelja, preko škole i društvene sredine. Ako ne dopustimo nesvjesnom da se izrazi na prirodan način, već ga usmjeravamo, gubimo važnog saveznika i savjetnika.

Ana: Postoji li paraliza sna i što je to?

Riječ je o fenomenu koji se javlja tijekom prijelaza iz sna u budnost. Tijekom spavanja neurokemijski procesi u mozgu uzrokuju paralizu mišića. Taj nas proces štiti od ozljeda, jer bismo inače činili fizičke pokrete o kojima sanjamo – skakali s visine, letjeli… Kada nastupi paraliza sna, osoba je budna, ali na svoje zaprepaštenje primjećuje da se ne može pomaknuti. Mišići su blokirani, uključujući mišiće za duboko disanje. Zato se javlja osjećaj težine na prsima, kao da nas netko ili nešto pokušava ugušiti. Paraliza sna uzrokuje snažan osjećaj opasnosti i često halucinacije koje potječu od sna, zvuka koraka koji se približavaju, otvaranja sobnih vrata, približavanja “priviđenja”. To se događa zbog greške u procesu aktivacije neurotransmitera koji su odgovorni za paralizu mišića tijekom sna. Prilikom buđenja mišići bi se trebali ponovno aktivirati, no ponekad se taj proces odgodi – osoba se probudi, ali mišići su i dalje blokirani. Ovo stanje traje nekoliko minuta i u biti je bezopasno, ali izuzetno uznemirujuće.

Ana: Koji su vaši pokazatelji da je san ispravno protumačen?

Elizabeta: Prvi i najvažniji kriterij je da tumačenje ima smisla za onoga čiji je san. Riječ je o takozvanom „a-ha“ doživljaju, što znači ne samo da je sanjaču tumačenje jasno, nego i da ga on doživljava kao svoje, da je u njemu nešto „kliknulo“.

Drugi kriterij za dobro protumačen san je da snivač tumačenjem dođe do saznanja s kojima može nešto učiniti. Međutim, ako sanjar trenutno nema dovoljno energije, ne može se dogoditi ništa. Međutim, tijekom rada na snovima energija se postupno oslobađa i sanjač će nakon nekog vremena krenuti u akciju kako bi shvatio poruku sna. Tek tada možemo reći da je san ispunio svoju funkciju.

Konačnu sigurnost tumačenja postižemo tek kada tumačimo niz snova. San se može promatrati kao televizijska epizoda, koja ima svoje značenje, ali svoje pravo, puno značenje dobiva tek u kontekstu cijele serije.

Ana: Može li tumačenje snova biti opasno?

Elizabeth: Tumačenje snova nije društvena igra. Tumačenje snova vodi do najdubljih tajni sanjača, pa tumač ima instrument koji može biti od velike koristi, ali i štetan ako se nađe u rukama psihički nepodobne i nestručne osobe. Kod tumačenja snova nije važna samo metoda, već i osobnost tumača i njegov odnos sa sanjačem, jer je tumačenje snova dijalog između dva ravnopravna partnera.

Sama činjenica da snovi dolaze iz nesvjesnog dijela osobnosti navodi na oprez u radu s njima. Nesvjesno samo po sebi nije opasno, ali nikad se ne zna što će potaknuti analiza sna, jer ona pokreće nešto unutarnje i nevidljivo.

Ne preporuča se analizirati snove kod djece i mladih do njihove punoljetnosti. Na kraju možemo čuti njihov san i diviti se prekrasnoj priči, ali ne i priopćiti im tumačenje, jer njihov ego još nije u stanju asimilirati poruke nesvjesnog. Također, analiza snova nije prikladna za osobe koje boluju od psihičkih bolesti, jer je kod njih granica prema nesvjesnom dijelu osobnosti propusna i postoji opasnost da budu preplavljeni nesvjesnim sadržajem. Stoga, naprotiv, moraju biti ukorijenjeni u stvarnosti.

Ana: Možemo li promijeniti stvarnost ako san “predskazuje” neki loš događaj?

Elizabeta: Da, brojni su primjeri za to, a ja ću spomenuti primjer kada je kod dr. Nastovića došla žena uznemirena muževljevim snom. San je glasio: sa ženom i kumovima vozimo se njihovim autom u jedno selo na proslavu kod rodbine. U snu se događa užasan sudar. Oboje umiru. Snevac misli da će njihova kći sada biti sama, a tek je prva godina studija.

Ovaj san je trajao nekoliko mjeseci, iako se sanjač nikada ranije nije sjećao svojih snova. Njegovo nesvjesno, koje zna više od svijesti, naslućivalo je događaj po život opasan za njega i njegovu suprugu, koji će njihovu kćer ostaviti bez roditelja.

Nakon tjedan dana nazvala ga je ista gospođa i rekla da su ga srećom poslušali i nisu otputovali. Na tom putovanju kumovi su doživjeli prometnu nesreću koju su preživjeli s lakšim ozljedama, ali im je stražnji dio auta na kojem će sjediti ona i suprug potpuno uništen.

Snovi predviđaju ne samo negativne, već i pozitivne događaje, čak i češće od negativnih.

Ana: Zapisujete li svoje snove i sami ih tumačite?

Elizabeta: Kako bismo lakše zapamtili san, preporučuje se da ga ponavljamo u sebi odmah nakon buđenja, jer se prilikom ustajanja i kretanja brišu engrami u mozgu, pa se san lakše zaboravlja. Nakon što ustanemo, san treba zapisati što detaljnije, a tumačenje možemo ostaviti za kasnije.

Najteže je protumačiti vlastite snove, jer čovjek sebi ne vidi leđa. Znanje nije prednost kada su u pitanju vlastiti snovi. San je izraz nesvjesnog i zato je uvijek korak ispred svijesti, ciljajući upravo u našu slijepu pjegu. Za ispravno tumačenje sna potrebna nam je druga osoba, poput ogledala. Na taj način se izbjegava zamka pogrešnog tumačenja, jer san uvijek govori o onome što ne znamo, a ne o onome što već znamo o sebi. Zato je lakše doći do pravog značenja sna u dijalogu s drugim tumačem.

Ana: Što biste savjetovali našim čitateljima na putu osobnog rasta?

Elizabeta: Snovi pružaju neprocjenjivu priliku za osobni rast i razvoj, uče nas i ukazuju gdje je rješenje problema s kojima se svjesni dio osobnosti ne može nositi. Čak i ako mislite da ne sanjate, znajte da svi ljudi svake noći sanjaju dva sata. Ako počnemo obraćati pozornost na svoje snove, počet ćemo ih se sjećati. Ako slijedimo poruke svojih snova, život postaje beskrajna unutarnja avantura, puna kreativnih mogućnosti.

Za više informacija posjetite FB stranicu i web stranicu Psihološka analiza i tumačenje snova – trodimenzionalni pristup Naucnotumacenjesnova.com.

The post Znanstveno tumačenje snova – Intervju s Elizabeth Nenin first appeared on Blogovi o obrazovanju u XXI stoljeću -.
samoobrazovanje.rs