back to top

Knjiga o načinu borbe

knjiga o načinu borbe

RRazlog za pisanje ove knjige “The Way To Fight” je taj što je pisac želio pronaći način da vam ispriča svoju priču na drugačiji način od onoga što je već ispričana. Na neki način, njegov život se može objasniti kroz matematiku i jednadžbe. Stvarno je jednostavno: od trenutka kada je počeo učiti i stjecati znanje, shvatio je koliko još ima za naučiti. O borbi, o prehrani. O ljubavi i životu. O strahu! Čak i o dinosaurima. Dakle, jednadžba funkcionira ovako: Što više učim, manje znam. Da, više je manje. Tako to funkcionira. I to se odnosi na sve nas, ne samo na mene, ne samo na tebe. Za pisca je to tajna velikog dijela njegova života i toga kako je postao ono što jest.

Još jedan snažan Aristotelov izraz za koji sam čuo da se koristi je “arete”. To je grčka riječ koja nema pravi ekvivalent ni u jednom drugom jeziku, ali u suštini “arete” znači pogledati u svoju dušu, ali ne samo otkriti što je to što vas može učiniti velikima, već i identificirati izvor te veličine i aktivirali svaki dan svog života. To je izvor iz kojeg crpite kad nema drugog izvora. To je apsolutna istina koja prebiva u najdubljem dijelu vaše duše.

“Ako se ne boriš za ono što želiš, nemoj plakati za onim što gubiš… Jedna bitka ne dobiva rat…”

Pisac kaže: “Ključ je uvijek bio jednostavan: otkriće.” Iako su drugi ljudi počeli iznositi svoje mišljenje o mojim mogućnostima, ja sam šutjela. Sve dok nisam otkrio što želim raditi: postati umjetnik mješovitih borilačkih vještina. To otkriće dalo je vjeru mojim unutarnjim snovima jer sam počeo uviđati konkretnu mogućnost da mogu postati borac, pravi borac. I tako je došlo do promjene od vizije mog života do stvarnog življenja. U ovoj fazi svog života ostavio sam mnogo, mnogo stvari iza sebe. Stalno sam slušao različite riječi kako mi šapuću na uho, i to je izazvalo reakciju u meni i shvatio sam: to je ono što želim raditi. Želim postati svjetski prvak u mješovitim borilačkim vještinama. I onda je sva moja energija, sve što sam imao u sebi, otišlo prema ostvarenju tog cilja. Više se nisam žrtvovao, donosio sam odluke. Trening umjesto zabave. Radite umjesto igre. Savršeno vježbanje umjesto povremenog ponavljanja. Počeo sam živjeti život sa svrhom i usmjerenjem. “Prvo namjera, pa prosvjetljenje.”

“Nemojte me krivo shvatiti – kaže pisac: strah može biti dobra stvar i ne postoji način da ga eliminirate iz svog života. U stvari, uklanjanje straha iz svog života je laž ili mentalna bolest. To je to, ništa više. Svatko tko kaže da ne osjeća strah je lažac. Tipovi koji kažu da ne osjećaju strah su ili serani ili su jednostavno ludi. Veliki problemi poricanja. Sjećam se da sam čuo priču o vojnicima koji idu u bitku i ne pokazuju strah, a tip je rekao da je vrlo jednostavno: “Postoje dvije vrste ljudi: oni koji se žele boriti – oni ludi – i oni koji bojim se otići, ali ipak odlazim. Oni su hrabri.” U ovom trenutku sam shvatio da je potreban strah da bi se osoba učinila hrabrom. I to mi se sviđa, jer hrabrost govori nešto o tebi. Rezultat je da nakon nekog vremena vježbate biti hrabri. Razumijete kako krenuti naprijed protiv straha, kako reagirati u određenim situacijama. Samo ti bude bolje. To ne znači da prestajete osjećati strah—to bi bilo nemarno—ali znači da ste zaslužili pravo da se osjećate samouvjereno u svojoj borbi protiv straha.”

Sova bol u tvom životu te je oblikovala u osobu kakva si sada…Kkakav je tvoj krojač?

Pisac nastavlja: “Prvi put kad sam svom tati rekao da želim biti svjetski vještac ​​mješovitih borilačkih vještina, mislio je da sam lud. Bio je to moj san, naravno, ali sve počinje sa snom, au mojoj glavi se osjećao stvarnim. O tome je bilo teško govoriti, a drugima još teže razumjeti ili vizualizirati. Ali uvijek sam imao predosjećaje, osjećaje i vizije za koje sam osjećao da pripadaju meni i samo meni. Kao da se budućnost ponekad događa u mojoj glavi. Ali to nije dobra stvar ako budućnost izgleda mračno. Proživljavao sam događaje u glavi puno prije borbe. Vjerovao sam duboko u sebi da ću jednog dana biti prvak, ali sam također osjećao da ovo nije pravi trenutak. Međutim, značaj osjećaja je u tome što me je pokrenuo na moj put. Srećom, znam da svako putovanje počinje jednim korakom, a nakon njega slijede drugi.”

“Želiš li znati što mi se najviše sviđa na sebi?” Istina je da sam postao “izvrstan” u možda jednoj stvari: predanosti. Nikad nisam bio najbrži, ni najjači, ni najveći, ni najmoćniji. U životu svi mi u nekom trenutku otkrijemo da postoji netko drugi tko je u nečemu bolji od nas. Pronašao sam način da ono što neki nazivaju teškim radom pretvorim u igru ​​i vježbu učinkovitosti. Pretvorio sam skupljanje smeća u trčanje jer je to dobra kardiovaskularna vježba, dobar trening snage i zato što ubrzava dan. Učinkovitost je za mene opsesija, ovisnost. Ne samo da mi pomaže da ojačam, već i olakšava stvari. Pomaže mi da prevladam svoje trenutne negativne sklonosti. Vodi me u teretanu kad mi se ne da. Dodatna korist su dobre navike. I hrana je ukusnija.”

Ovo je bio sažetak knjige “The Way To Fight” Georgesa St-Pierrea.

Izvrstan sažetak za razjašnjenje čovjekovih misli, kliknite ovdje…

knjiga o načinu borbe

www.gospodindirektor.com